Rabinska književnost.
N.B. Ova stranica još nema a “Pojednostavljeni engleski” verzija.
Automatizirani prijevodi temelje se na izvornom engleskom tekstu. Mogu uključivati značajne pogreške.
Poznato je da je sukob između Židova i kršćana rezultirao gubitkom niza referenci na Isusa koje su prije postojale u židovskoj književnosti. Taj se gubitak događao progresivno tijekom dugog vremenskog razdoblja koje se proteglo duboko u drugo tisućljeće, ponekad putem prisilnog uništavanja uvredljivih tekstova, a ponekad kao rezultat poludobrovoljnog potiskivanja nadahnutog strahom od kršćanske reakcije. S druge strane, kako je vrijeme prolazilo, još neke maštovite priče dodane su kasnijim dokumentima. Postoji niz odlomaka, međutim, koje većina i kršćanskih i židovskih učenjaka smatra autentičnim ranim spominjanjem Isusa. Neki od njih navedeni su u nastavku.
Ješuovo vješanje
Babilonski Talmud je kompilacija ranijih židovskih tradicija koja je sastavljena u svoj konačni oblik tijekom razdoblja 200 – 500 OGLAS. Sanhedrin 43a uključuje 'baraithu', komentar koji datira iz tanaitskog razdoblja (70 – 200 OGLAS), koji glasi kako slijedi:
‘To je naučeno: Uoči Pashe objesili su Ješua. I oglasio se spiker, ispred njega, za četrdeset dana (izreka): “Bit će kamenovan, jer je čarao i zaveo i zaveo Izraela. Svatko tko zna nešto u svoju korist, neka dođe i založi se u njegovu korist.” Ali, ne našavši ništa u svoju korist, objesili su ga uoči Pashe.’
Imajte na umu da je 'obješen’ bio je izraz korišten za opisivanje i vješanja kakvo poznajemo i razapinjanja. Isus’ je drugi oblik imena, 'Isus.’ Mnogi židovski znanstvenici zanijekali su da se ovdje radi o Kristu: no pronađen je niz rukopisa koji datiraju otprilike iz vremena kršćanske cenzure u 13. stoljeću. Neki od njih izričito kažu, 'Ješu Nazarećanin': dok u drugima ime, (ili čak cijeli odlomak) je zatamnjen ili izbrisan, ostavljajući vidljive praznine jednake duljine. Koristan sažetak ovih varijacija može se pronaći ovdje: Isus u Talmudu – Wikipedia. Puno detaljnija analiza, predstavljen s kršćanskog stajališta, ali uključujući sliku cenzuriranog minhenskog rukopisa, možete pronaći ovdje: “Suđenje Isusu iz Nazareta u necenzuriranom Talmudu,” autora Davida Instone-Brewera.
Očekivali bismo da će židovski izvor prikazati Isusa u izrazito negativnom svjetlu, a židovske vlasti u pozitivnom.: ali optužba za čarobnjaštvo potvrđuje novozavjetne izvještaje, koji bilježe da su pismoznanci i farizeji tvrdili da je on istjerivao demone preko 'Belzebuba', princ demona. Upućivanje na prethodnu objavu može imati svoj odjek u spominjanju evanđelja da je poznato da su vlasti planirale njegovo uhićenje (Ivan 11:57).
Nakon ovog odlomka, učitelj s kraja 3. stoljeća zvan 'Ullah, dodaje komentar:
‘Biste li vjerovali da bi se za njega tako revno tražila bilo kakva obrana? Bio je varalica, a Svemilosni kaže: “Nećeš ga poštedjeti, ni ti ga nemoj skrivati.” S Isusom je bilo drugačije, jer je bio blizu kraljevanja.’
'Heres' rabina Eliezera’
Oba Babilonski Talmud, Abodah Zarah 165, 17a, i Tosefta, Hullin 2.24, sadrže verzije incidenta za koji je rabin Eliezer uhićen minuta (Hereza) i izveden pred građanskog tužioca. Nakon njegove oslobađajuće presude, jedan od njegovih učenika sugerira da je moguće da je bio podvrgnut ovoj optužbi jer je neko vrijeme uživao u riječi hereze, izazivajući sljedeći odgovor:
Akiba, podsjetio si me! Jednom sam šetao gornjom tržnicom Sepforisa i našao jednog od učenika Isusa iz Nazareta i Jakova iz Kefar Sekanye, kako se zvao. rekao mi je, To je zapisano u vašem Zakonu, “Ne donosi najam od bludnice, itd.” Što je trebalo učiniti s tim – nužnik za vrhovnog svećenika? Ali nisam ništa odgovorio. rekao mi je, Tako me naučio Isus iz Nazareta: “Jer od plaće bludnice skupila ih je, i za plaću od bludnice vratit će se”; s mjesta prljavštine dolaze, i na mjesto prljavštine otići će. I izreka mi se svidjela, i zbog toga sam bio uhićen Hereza. I prekršio sam ono što je napisano u Zakonu: “Drži svoj put dalje od nje” – odnosno Hereza; “i ne približavaj se vratima njezine kuće” – to je civilna vlast.
Jakov citira dio Ponovljenog zakona 23:18, koji zabranjuje da se novac dobiven neprikladnim sredstvima prikazuje kao prinos Bogu, i predlaže da bi alternativna upotreba bila izgradnja zahoda (tipično židovsko rješenje, podsjeća na odluku o korištenju 'krvavog novca’ od Isusa’ izdaju kupiti groblje za strance). U prilog tome navodi Isusa, koji je očito citirao dio Miheja 1:7 (zapravo upozorenje na nadolazeći sud protiv idolopoklonstva i nemorala), nakon čega slijede riječi, ‘od mjesta prljavštine dolaze, i na mjesto prljavštine otići će.’ Ali ne znamo treba li Jakov citirati Isusa’ riječi kao odgovor na neki aktualni događaj ili ih upotrebljavajući u prenesenom značenju. Potonja uporaba često je donekle odlutala od doslovnog značenja izreke, kao i s vlastitim korištenjem Izreka rabina Eliezera 5:8 na kraju odlomka.
Na ranu prirodu ove reference ukazuje i Jakovljeva tvrdnja da ga je poučavao sam Isus, i očito prijateljski dijalog između rabina i kršćanina. Znanstvenici datiraju suđenje rabinu Eliezeru otprilike 95 OGLAS, i raniji razgovor od oko 60 AD nadalje.
‘Takav-jedan’
Kako bi se izbjeglo izazivanje bijesa kršćana, poznato je da brojna spominjanja Isusa’ ime je promijenjeno u 'Takav-jedan.’ Među njima postoje neki za koje znanstvenici priznaju da su relativno ranog porijekla. Na primjer, sljedeće iz Mišne, Yebamoth 4.13 (također Babilonski Talmud, Yebamoth 49b):
R. Shimeon ben 'Azzai rekao je: ‘Pronašao sam rodoslovni popis u Jeruzalemu u kojem je bilo zabilježeno, Takav-jedan je kopile od preljubnice; da potvrdi riječi rabina Jehoshue.’
R. Shimeon ben 'Azzai živio je c.100 AD i bio je učenik R. Jehoshua.
Ješua ben Pantera
Također postoje brojna spominjanja Isusa kao 'ben Pantera'’ (Panterov sin).
Na primjer, nekoliko dokumenata (uključujući Jeruzalemski i Babilonski Talmud i Toseftu, Hullin 2.22.) ispričati priču o tome kako, kada je rabina Elazara ben Damaha ujela zmija, čovjek po imenu Jakov došao ga je izliječiti u ime 'Yeshua ben Pantera', ali ga je drugi rabin odbio primiti, zvan Ishmael. Rabin Elazar je umro prije nego što je spor mogao biti riješen; što je rabin Ishmael tvrdio da je bolje nego upasti u zabludu dopuštajući Jakovu da mu služi. Unatoč tragičnom ishodu ovog slučaja, odlomak pruža vrijednu potvrdu da su kršćani prakticirali iscjeljivanje u ime Isusovo.
Postoji nekoliko teorija o podrijetlu 'ben Pantera'. Na hebrejskom, ime znači "pantera", ali na grčkom je sličan 'partenos', što znači 'djevica'. Neki smatraju da je ovo bila namjerna igra riječi, ismijavajući tvrdnju o djevičanskom rođenju. Origen, a drugi za njim, tvrdio da je Isus uzeo ime od svog djeda, Josipov otac, za kojeg se govorilo da se zvao Panther.
Još jedna teorija, općenito više činjeničnog povjerenja daju protivnici kršćanstva nego znanstvenici, bilo židovski ili kršćanski, jest da je bio nezakoniti sin rimskog vojnika tog imena. Ali kako je poznato da je ova priča bila u optjecaju među Židovima već u n.e 178, moglo bi imati ranije podrijetlo. Poznato je da je ime bilo uobičajeno u rimskim snagama, lako se mogao izabrati nasumce, budući da nitko nije mogao biti siguran koja 'Pantera’ se spominjalo. Uostalom, ako je Marija začela dijete prije nego što je bila pravilno udana za Josipa, jezici bi morali mahati!
Ako tražimo povijesnu potvrdu iz židovskih izvora, koji vjerojatniji dokaz od sočnog trača kao što je ovaj?
Izrada stranice od strane Kevin King