Trojedini Bog

1. JEDAN BOG

'Čuti, Izrael: GOSPODIN Bog naš, Jahve je jedan: …’ Deut. 6:4.

‘Prije mene nijedan Bog nije stvoren, niti će ga biti poslije mene.’ Isaiah 43:10.

‘Ja sam prvi i ja sam posljednji; osim mene nema Boga.’ Isaiah 44:6.

‘Ima li Boga osim mene? Ne, nema druge Stijene; Ne poznajem ni jednog. ‘Isaiah 44:8.

• (Ovaj stih je posebno koristan kod mormona, koji tvrde da postoje Bogovi koji vladaju nad drugim svjetovima. To bi Boga učinilo lažljivcem, budući da nije mogao biti nesvjestan njihova postojanja!)

‘Znamo da idol nije ništa na svijetu i da nema Boga osim jednog. Jer čak i ako postoje takozvani bogovi, bilo na nebu ili na zemlji (kao što ih doista ima mnogo “bogovi” i mnogi “gospodari”), ipak za nas postoji samo jedan Bog, Otac, od koga je sve poteklo i za koga živimo; a samo je jedan Gospodar, Isus Krist, kroz koga je sve došlo i kroz koga živimo. ‘1 Cor. 8:4-6.

(Povratak na sadržaj)

2. TRI OSOBE

Za osobu je karakteristično da ima um, volje i vlastitih emocija; iako to ne treba brkati sa samovoljom: što se ljudi više vole, što su više zabrinuti za tuđe misli, željama i osjećajima.

2.1 Otac

Jedva da je potrebno dokazivati ​​tko je Otac. Da je on Bog jasno je navedeno u posljednji navedeni stih. Isus je Boga dosljedno nazivao Ocem: ‘Oče naš na nebesima, sveti se ime tvoje, ..’ (Mt. 6:9), ‘Vraćam se svom Ocu i vašem Ocu, mom Bogu i vašem Bogu’ (Jn. 20:17). Sveto pismo je puno referenci koje otkrivaju Oca ne kao apstraktnu silu, ali kao mudar, moćna i osjećajna osoba.

(Povratak na sadržaj)

2.2 Sin

Ne može biti mjesta sumnji da je Isus osoba s umom, volje i vlastitih osjećaja. Iako je uvijek vršio Očevu volju (Jn. 6:38; 8:29) bio je to slučaj 'nije moja volja, ali tvoje neka bude gotovo’ (Lk. 21:42).

Mnogi, međutim, nisu prepoznali da je on također Bog. The Jews were so hot on the fact that there is only one God that for any other person to claim to be God or God’s Son (which amounted to the same thing – vidjeti Jn 5:18) was instantly taken as blasphemy.

Štoviše, though Jesus generally avoided confrontation on this issue and used the title ‘Son of Man’ (Mt. 16:13-20), he did indeed make such claims.

He acknowledged Peter’s description as ‘Son of God’ u Mt. 16:16 and that of the Pharisees in Mt. 26:63-4. More clearly still, he used the Divine name revealed to Moses (Ex. 3:14) in his statement ‘I tell you the truth, before Abraham was born, ja sam!’ and was almost stoned on the spot (Jn. 8:59). Twice before in that conversation (Jn. 8:24 & 28) he had used the same title (though in a more veiled fashion which does not come out clearly in the translation), and the Jews had pounced on its very first use: tako da nije moglo biti nesporazuma Isuse’ značenje. Iako je Petru i ostalim učenicima trebalo neko vrijeme da prepoznaju Isusa kao Boga, nema sumnje da jesu.

Ivan započinje svoje evanđelje ovom izjavom, ‘U početku bijaše Riječ, i Riječ je bila kod Boga, i Riječ je bila Bog,’ a onda dalje kaže, ‘Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama’ (Jn. 1:1 & 14).

• (Jehovin svjedok’ tvrdi da bi to trebao biti "bog".’ jer izvorni grčki jezik ne kaže 'Bog'’ su neutemeljeni. 'Bog’ koristi se još pet puta u prvom 18 stihovi i samo jedan kaže 'Bog'. Također, oblik riječi korišten u grčkom ne samo da ga čini nužnim za 'the’ biti izostavljen: zapravo naglašava Riječ 'Bog’ stavljajući ga na prvo mjesto.)

Thomas confessed Jesus as ‘My Lord and my God!’ (Jn. 20:28)

• (This is a particulary useful verse for J.W’s, since the literal rendering is ‘The Lord of me and the God of me!’ and Jesus, far from correcting Thomas, confirms it by saying ‘Because you have seen me, you have believed.’)

Paul states ‘He is the image of the invisible God, the firstborn over all creation. For by him all things were created: things in heaven and on earth, visible and invisible, whether thrones or powers or rulers or authorities; all things were created by him and for him. He is before all things, and in him all things hold together. And he is the head of the body, the church; he is the beginning and the firstborn among the dead, so that in everything he might have the supremacy. Jer Bogu se svidjelo da sva njegova punina prebiva u njemu, i preko njega pomiriti sa sobom sve stvari, ..’ (Col. 1:15-20)

Autor Poslanice Hebrejima piše da nam je Bog 'govorio po svome Sinu', koga je imenovao nasljednikom svega, i preko koga je stvorio svemir. Sin je sjaj Božje slave i točan prikaz njegova bića, podupirući sve svojom moćnom riječju.’ (Heb. 1:2-3) Zatim navodi da u Psalm 45:6-7 to je sam Otac koji kaže za Isusa: ‘Tvoje prijestolje, o bože, trajat će zauvijek, i pravednost će biti žezlo tvoga kraljevstva. Ljubio si pravednost, a mrzio zloću; dakle Bog, tvoj Bog, postavio te iznad tvojih drugova’ (Heb. 1:8-9)

Izaija kaže 'zvat će se Divni savjetnik', Moćni Bože, Vječni Otac, Princ mira.’ (Is. 9:6)

Jesus deliberately used the Divine name ‘I am.’ Isaiah 43:10 says ‘I am the first and the last; apart from me there is no God’: yet Jesus in Revelation 1:17; 2:8 & 22:13 says ‘I am the First and the Last’.

(Povratak na sadržaj)

2.3 Duh Sveti

Few would dispute the Divinity of the Holy Spirit. He is variously described as ‘the Spirit of God’ (Rom. 8:9), ‘the Holy Spirit of God’ (Eph. 4:30), ‘the Spirit of glory and of God’ (1 Pet. 4:14), ‘the Spirit of the Lord’ (2 Cor. 3:17), ‘the Spirit of the Lord God’ (Is. 61:1), ‘the Spirit of Christ’ (Rom. 8:9) and ‘the Eternal Spirit’ (Heb. 9:14), to mention just a few of his names.

His extreme holiness is most clearly shown in Jesus statement, ‘I tell you the truth, all the sins and blasphemies of men will be forgiven them. But whoever blasphemes against the Holy Spirit will never be forgiven; he is guilty of an eternal sin.’ (Mark 3:28-9). (Bilješka, međutim, that the context shows that such blasphemy is a deliberate and knowing rejection of the saving work of the Holy Spirit – see also Heb. 10:29.)

Many sects however refuse to acknowledge the Holy Spirit as a person.

• The J.W. ‘New World Translation,’ na primjer, consistently refers to ‘the Holy Spirit’ as ‘holy spirit’ and uses ‘it’ instead of ‘he’. The first is defended by them on the grounds that Greek frequently omits ‘the’ and the second because the Greek word for spirit happens to be neuter. Both these things are true: ali 35 out of the 55 references to the Holy Spirit in Acts use ‘the’ i sve osim 2 od 17 cases where the Holy Spirit is the subject of the statement say ‘the’ (one of the other 2, Acts 19:2, is clearly meant to read ‘a Holy Spirit’). I premda su pisci bili dužni grčkom gramatikom koristiti 'to’ u vezi s riječju srednjeg roda 'duh', njihovu sklonost 'on’ može se vidjeti u John 16:7-15, gdje je muški rod 'Savjetnik’ koristi se u Jn 16:7, nakon čega slijedi 'duh’ u Jn 16:13. Unatoč tome fraze 'Kad on’ i 'na svome’ u Jn 16:13 i 'Hoće’ u Jn 16:15 i dalje upotrebljavaju oblik muškog roda.

Ne trebamo biti grčki učenjaci, međutim! Jednostavno čitanje Ivana, poglavlja 14 do 16 (Jn 14:15-16:15), brzo će pokazati da je Duh Sveti doista osoba: on nas poučava i podsjeća (Jn 14:26), svjedoči o Isusu (Jn 15:26), osuđenici (Jn 16:8), vodiči, govori i čuje (Jn 16:13) i uzima ono što pripada Isusu i obznanjuje nam to (Jn 16:14-5).

Rimljani, poglavlje 8, posebno je koristan za uvjeravanje onih koji se ne žele suočiti s ovom istinom. Rom 8:34 kaže 'Kriste .. je zdesna Bogu, i također se zauzima za nas.’ Posredovanje je kada netko uskoči da moli jednu osobu u ime druge. Pitajte bi li Krist mogao posredovati za nas da nije osoba? Naravno da nije! Sada pogledajte Rom 8:26-7: zagovara nas i Duh Sveti, pa mora biti i osoba. Ne samo to, već 'um Duha’ jasno se govori.

Acts 13:2-4 i Acts 16:6-7 jasno pokazuju kako Duh vrši svoju volju u vezi s aktivnostima crkve. Rom. 8:26 govori o Duhu koji uzdiše za nas i Eph. 4:30 govori nam 'ne žalostite Duha Svetoga Božjega, s kojim si bio zapečaćen za dan otkupljenja’ (see also Is. 63:10). Tako su sva svojstva stvarne osobe jasno prikazana u Duhu Svetom.

(Povratak na sadržaj/nastavi čitati)