Drugi rani grčko-rimski izvori.

Plinije Mlađi

Deset tomova prepiske Plinija Mlađeg, datira iz ranog drugog stoljeća, preživjeli do danas. U otprilike 112 OGLAS, Plinije, tada guverner Bitinije, pisao caru Trajanu, tražeći savjet o tome treba li ili ne oprostiti ispovijedanim kršćanima ako se odreknu svoje vjere. Slijedi nekoliko izvadaka:

'… Pitam ih jesu li kršćani; ako kažu da, zatim ponavljam pitanje drugi put i treći put, upozoravajući ih na kazne koje to podrazumijeva, a ako još ustraju, Naređujem da ih odvedu … Bilo je i drugih koji su pokazali sličnu ludu ludost, a koje sam rezervirao za slanje u Rim, pošto su bili rimski građani.’

'… Oni koji su poricali da jesu ili su bili kršćani i zazivali su bogove u uobičajenoj formuli, recitirajući riječi za mnom, oni koji su prinosili tamjan i vino pred kipom tvojim … sve takve za koje sam smatrao da ih treba otpustiti, pogotovo dok su proklinjali ime Kristovo, koji, kaže se, oni koji su stvarno kršćani ne mogu biti potaknuti da učine.’

'Ali oni su to proglasili svotom svoje krivnje, ili njihovu grešku, iznosio samo ovo, da su se navedenog dana običavali sastati prije zore, i da među sobom recitiraju himnu Kristu, kao da je bog, i to tako daleko od toga da se zakletvom vežu da će počiniti bilo kakav zločin, njihova je zakletva bila suzdržavanje od krađe, pljačka, preljuba, i od kršenja vjere, i da ne uskrate povjereni novac koji im je na čuvanje kada se od njih zatraži da ga isporuče … Mislio sam da je to potrebnije, stoga, doznati što je istina u tim izjavama podnošenjem dviju žena, koje su se zvale đakonise, na mučenje, ali nisam našao ništa osim poniženog praznovjerja koje se nadaleko širilo.’

Upravo tako! Rano kršćanstvo bilo je samo zbirka praznovjernih priča!

'… Mnogo osoba svih dobi, i oba spola su podjednako dovedeni u životnu opasnost od strane svojih tužitelja, i proces će se nastaviti. Jer zaraza ovog praznovjerja proširila se ne samo po slobodnim gradovima, već u sela i ruralne četvrti. …’ (‘Poslanice’, 10.96)

odgovori Trajan:

“… Postupili ste savršeno ispravno u odlučivanju o razlozima onih koji su prije vas bili optuženi da su kršćani. … Ne smiju se izvlačiti; ako su optuženi i osuđeni, moraju biti kažnjeni, pod uvjetom da svakome tko zaniječe da je kršćanin i pruži praktičan dokaz za to pozivajući se na naše bogove treba oprostiti na temelju ovog odbijanja, …” (ibid. 10.97)

Lucijan iz Samosate

Otprilike u AD 170 Lucijan iz Samosate napisao je “Prolazak Peregrinusa.” Ovo je povijesno utemeljeno, a opet vrlo satiričan, komentar o životu i smrti željnog pozornosti prevaranta koji je u jednom trenutku ispovijedao obraćenje na kršćanstvo i dugo vremena lovio povjerenje i velikodušnost navodno "lakovjernih"’ kršćani. Nakon što su ga konačno odbacili, proslavio se kao cinički filozof. Zatim, kao starac, tražio je vječnu slavu skačući na vlastitu pogrebnu lomaču u Olimpiji, neposredno nakon završetka Igara.

Sljedeći je odlomak prilično tipičan po općem tonu:

‘Ova zavedena stvorenja, vidiš, uvjerili su sebe da su besmrtni i da će živjeti vječno, što objašnjava prezir prema smrti i voljno samožrtvovanje tako uobičajeno među njima. I na njih se dojmio njihov zakonodavac da od trenutka obraćenja, niječu bogove Grčke, klanjati se raspetom mudracu, i živjeti po njegovim zakonima, svi su braća. Oni prihvaćaju njegove upute potpuno s vjerom, s rezultatom da preziru sva svjetovna dobra i drže ih u zajedničkom vlasništvu. Dakle, svaka spretnost, beskrupulozan kolega, koji poznaje svijet, treba samo ući među te jednostavne duše i brzo se obogatio; igra se s njima.’

Povratak na glavni članak.