Da li su pisci Jevanđelja kopirali jedni druge?

Jedinstvenost Jovana

Prema ranih crkvenih otaca, Jovan je bilo poslednje jevanđelje koje je napisano. kako god, u potpunosti se razlikuje od ostalih po ukupnom prikazu i sadržaju, fokusirajući se mnogo više na privatne razgovore i samo govoreći o nekoliko odabranih čuda. Većina njih je jedinstvena za Johna, učvršćujući stav da nije bio dostupan kada je Matej, Marko ili Luka su napisani.

Veliko odstupanje od drugih jevanđelja moglo bi izgledati čudno, već za sledeće:

• Kako komentariše pisac (Jovan 21:25), kombinovani materijali svih jevanđelja predstavljaju samo vrlo mali dio Isusa’ totalno ministarstvo; tako da nema posebnog razloga zašto bi John koristio iste primjere.
• Izričito tvrdi da se radi o ličnim sećanjima učenika koji je bio najbliži Isusu na poslednjoj večeri (Jovan 21:20). Drugi faktori ga identifikuju kao Jovan, koji je sa Petrom i Jakovom činio unutrašnji krug učenika (c.f. Mark 5:37, 9:2, 14:33); tako da je bio posebno u dobroj poziciji da izvještava o vrsti dijaloga na koji se koncentriše.
• Glavna svrha Jovana je da objasni ko je Isus zaista i kako lična vera u Njega donosi večni život (Jovan 20:31). To je snažno uticalo na izbor i prezentaciju materijala.

Iako ova raznolikost ne ostavlja nikakvu osnovu da se kaže da je John uljepšao ranije izvještaje, naučnici su osporili njenu autentičnost tvrdeći da mnogi od njenih teoloških koncepata nisu formulisani sve do drugog veka. Ovaj prigovor je sada diskreditovan otkrićem odlomaka u svicima s Mrtvog mora koji pokazuju da su takvi koncepti zaista bili aktuelni u vrijeme Krista (iako ne sadrže nikakav materijal za koji se čini da je John kopirao).

Sinoptičko pitanje

S druge strane, tekstualna analiza Mateja, Marko i Luka pokazuju velike porcije tako zapanjujuće slične, ne samo sadržajem nego čak i jezikom koji se koristi, da je generalno prihvaćeno da su se oslanjali na zajednički izvorni materijal, bilo usmeno ili pismeno: stoga se ova tri općenito nazivaju "sinoptičkim".’ jevanđelja.

Mišljenja su se razlikovala, kako god, o prirodi ovog međuodnosa. U ostatku ove stranice ispitat ćemo tvrdnju da su nadograđivali i uljepšavali jedni druge. Nakon toga ćemo nastaviti s razmatranjem prijedloga da su se sva tri evanđelja oslanjala na stariji izvor ili izvore, uključujući teoriju izgubljenog dokumenta poznatu kao „P’.

Spominju li sinoptički autori jedni druge?

Lukin uvod u njegova evanđelska stanja:

„Mnogi su se obavezali da sastave izvještaj o stvarima koje su se među nama ispunile, kao što su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi.’ Stoga, pošto sam i sam sve pažljivo istražio od početka, I meni se činilo dobrim da vam napišem uredan račun, najizvrsniji Teofil, tako da možete znati sigurnost stvari koje ste poučavali.’

kako god, iako Luka otvoreno priznaje postojanje drugih zapisa o Isusu’ život, on ne spominje posebno jevanđelja po Marku ili Mateju. Zapravo, uprkos sličnostima, u jevanđeljima nema direktnog pozivanja na bilo koje od ostalih.

Može li Mark biti izvor?

Jer Marko je najkraće od jevanđelja, a većina njegovog materijala nalazi se i kod Mateja i Luke, često se sugeriralo da je Marko prvi napisan, a da su druga dvojica koristila Marka kao izvor. Postoje dvije velike zamjerke na ovo gledište, kako god:

1. Kao što je navedeno na drugom mjestu, dva od ranih crkvenih otaca, Papija i Irenaus, navodi da je Matejevo jevanđelje prethodilo Markovom i da je izvorno napisano na aramejskom ili hebrejskom (iako sada nije sačuvana nijedna kopija ove originalne verzije). Skeptici odbacuju svoje svjedočenje kao 'pristrano'; ali na istorijskim osnovama njihova blizina izvornim izvorima znači da njihove dokaze treba shvatiti vrlo ozbiljno.
2. Uprkos velikim sličnostima, postoje iznenađujuće razlike između Marka i ostalih jevanđelja. Neki odlomci se pojavljuju i kod Mateja i kod Luke, ali nije Marka. Postoje i neobični propusti u materijalu koji se nalazi u Marku (npr. Mark 6:45-8:26; dobio nadimak 'veliki propust', jer je tako teško objasniti zašto bi ga Luka svjesno isključio iz svog jevanđelja). I, iako se većina materijala u Marku pojavljuje i kod Mateja, čak i ovdje ima neočekivanih propusta, kao što je Mk 4:26-9, 7:31-7 i 8:22-6, kao i tekstualne razlike. Zapravo, kao što se može primetiti, neki od materijala iz ovih odlomaka se ne pojavljuju ni u jednom.

Daljnje komplikacije

Upadljive razlike između Mateja i Luke čine vrlo nevjerovatnim da je i jedan od njih vidio jevanđelje onog drugog u vrijeme pisanja. Na primjer, čini se da su dva izvještaja o rođenju na mjestima gotovo u suprotnosti.

Čini se da? Oni to rade!

Ili je bio svjestan rada drugog, malo je vjerovatno da ne bi bilo pokušaja da se to dvoje uskladi.

I Matej i Luka sadrže mnogo parabola, plus izvještaji o nekim čudima, koji se ne pojavljuju u drugom. Ali gdje je materijal zajednički za oboje, obično se nalazi i kod Marka; što implicira da su sličnosti rezultat osnovnog izvornog materijala kojem su sva tri pisca imala pristup, a ne da jedno kopiranje od drugog.

Ukratko, bez obzira na koji način neko pokušava da izgradi navodnu zavisnost jednog jevanđelja od drugog, postoje problemi. Postoje odlomci koji se pojavljuju kod Marka i Luke (ali ne i Matthew), Matthew i Luke (ali ne i Marka) i Mateja i Marka (ali ne i Luke).

stoga, većina naučnika sada podržava stav da su sva tri jevanđelja zasnovana na ranijim izvorima.

Povratak na glavni članak.