Pokajte se – of What?

Je li pokajanje samo kajanje za velike greške koje smo napravili, ili se više radi o izboru životnog stila?

Pokajanje

Isus’ preteča, Jovana Krstitelja, učio da svako ko želi da postane pravi sledbenik Boga mora da se pokaje, priznaju svoje grijehe i budu kršteni. Ali pokajanje je moralo biti mnogo više od samo priznanja nedjela. Moralo je promijeniti naš sistem vrijednosti i način života od sebičnih i pogrešnih postupaka u samilost i pravdu.

Podizanje letvice

Isus je započeo svoju službu ponavljajući Ivanov poziv i na sličan način zahtijevajući da se ljudi krste (Jn 3:22-4:2; Mat 28:19; Mk 16:16; Acts 2:38). Ali Isus nije samo podržao Ivanovu poruku: dramatično je podigao standard! A onda je to sumirao rekavši, “budi savršen, kao što je vaš Otac na nebesima savršen” (Mat 5:48). Ali to je sigurno nemoguće – ili jeste?

Sin No More

U dva navrata nalazimo Isusa kako govori ljudima da 'ne griješe više'.’ Da li je ozbiljno sugerirao da je moguće živjeti bez grijeha? I apostoli Pavle i Jovan nam govore da hrišćani imaju sve što im je potrebno da savladaju iskušenje greha. Ako tako, onda nemamo valjanog opravdanja za grijeh u budućnosti.

Je li pravi kršćanin nesposoban za grijeh?

Neki citiraju apostola Ivana (1Jn 3:9) da se tvrdi da ako neko ponovo zgreši onda to dokazuje da nije pravi hrišćanin. Ovo učenje je poznato kao „bezgrešni perfekcionizam“.’

Ali da li je to ono što je Isus – ili čak John – zaista podučavao? br. Starogrčki glagoli sadrže nijanse značenja koje se ne mogu izraziti na engleskom bez upotrebe puno dodatnih riječi. Kada se ovi uzmu u obzir, kao što potvrđuje ostatak Jovanovog pisma, potpuniji prikaz ovog stiha mogao bi glasiti ovako:

Svako ko je rođen da postane punoljetno dijete Božje ne proizvodi grijeh u datim okolnostima, jer Božje sjeme ostaje u njemu; tako da nije osnažen ili motivisan na grijeh, jer je rođen da bude dete Božije.

Dijete može biti vrlo različito od svojih roditelja u početku: ali kako sazrijeva trebalo bi sve više da pokazuje porodičnu sličnost. Ljubav, pravednost i čistoća su suštinski aspekti Božje prirode i, uprkos propustima, postaće sve dominantniji u našim životima. Inače ne možemo biti pravo Božje dijete.

Pouke iz jevanđelja

Gledajući bliže Isusa’ praktično bavljenje pitanjima koja se odnose na grijeh i pokajanje.

False Pretenses

Isus je za posebnu kritiku izdvojio dva obrasca ponašanja koja, dok izgleda dobro i pobožno, su zaista opasne obmane.

Arogancija samopravednosti

U svom prvom pismu Ivan naglašava da svako ko tvrdi da je 'bez grijeha' sebe vara (1Jn 1:8). Jedna posebna Isusova parabola jasno pokazuje da je on imao sličan pogled na takve ljude. Ipak, on je sam otvoreno izazivao svoje neprijatelje da dokažu da je kriv za bilo kakav grijeh.

Neophodnost promene

Neki kršćani koji se izjašnjavaju kao kršćani su naveli da misle da ako samo dočekaju Isusa kao svog Spasitelja, oni su zauvijek slobodni od bilo kakvog rizika Božjeg suda. U smislu da nam ne preostaje ništa da uradimo da bismo zaslužili svoje spasenje, to je apsolutno tačno. Ali sugerirati da Isus ne očekuje daljnju promjenu u našim životima je smrtonosna obmana. Ovaj odjeljak pokazuje zašto.

Kako se Isus nosi sa grijehom

Kako se učenje Isusa i njegovih apostola slaže s Isusom’ vlastiti primjer?

Isus oprašta grijeh

Jedna od Isusovih osobina’ služba koja se najviše protivila vjerskom establišmentu bila je njegova spremnost da ljudima oprosti grijehe. Oni su to prepoznali kao pretenzija na Božanstvo ('Ko može oprostiti grijehe osim samoga Boga?’ – Mk 2:7). Ali uprkos riziku za sebe, Isus je brzo izjavio da mu je oprošteno.

Šta je bio Isus’ Stav prema ponovljenim prekršajima?

Kada je Isus rekao ljudima da ne griješe više,’ da li to znači da im nije bio spreman dati još jednu šansu? Šta kada je rekao Petru da oprosti svom bratu 770 puta?! (Mt 18:21-22.) Ili šta je sa njegovim upozorenjem da ne treba osuđivati ​​druge? (Mat 7:1-3.)

Šta je sa njegovim odnosom prema svojim učenicima’ Sins?

Isus’ učenici su bili daleko od savršenih; i nije oklevao da se suoči sa njihovim lošim ponašanjem. Ali, prekorivši ih, nikada im nije zamjerio niti odustao od njih.

Grijeh i Crkva

Istorijski gledano, crkva često nije uspevala da živi do Isusa’ standardima. Da li je ovo prihvatljiva situacija?

Šta je sa posle vaskrsenja?

Iako Isus nije bio fizički prisutan često nakon svog uskrsnuća, poslao je Svetog Duha umjesto njega da vodi novonastalu crkvu. Stoga bismo trebali pogledati kako se Duh Sveti nosio s grijehom u crkvi.

Isus iz Otkrivenja

In Rev 2:1-3:22, Isus izdaje niz ozbiljnih upozorenja o kaznama koje se mogu očekivati ​​ako crkve nastave u svojim trenutnim grijesima. Kada uzmemo u obzir grubu prirodu nekih od njih, iznenađujuće je vidjeti koliko je Isus bio strpljiv s njima: ali i koliko strogo prekoreva samozadovoljstvo i polovičnost.

In Rev 5:1-14 saznajemo da je jedina osoba koju Bog smatra sposobnom da djeluje kao sudija protiv ljudske rase ona koja bi radije sama umrla nego osudila bilo koga ko se može spasiti. Ali posljednje poglavlje upozorava da će doći do tačke u kojoj promjena više nije moguća i presuda mora pasti.